Ekonomski zapisi u doba korone – Naftni šok

Slobodan prijevod jedne kineske kletve kaže: „da Bog da živio u zanimljiva vremena“. Izgleda da nas je stigla.

Naime, nakon što je prije stanovitog vremena opću i stručnu javnost zapanjila činjenica kako su kamatne stope ušle u „negativan teritorij“, prije koji dan javnost je osupnuta viješću kako je cijena nafte pala ispod nule.

Piše: Matej Živković/Bild.ba

Barel West Texas International (ovo je Američki naftni benchmark, dok je međunarodni Brent Crude, kojim se trguje u Londonu) je u petak zatvorio (cijena na kraju dana) na 18,27 $, dok je u ponedjeljak zatvorio na -37,63 $. Ispalo je kako se plaća da bi netko preuzeo naftu.

No tomu nije baš tako. Naime, vlasnici ugovora (ročnica ili futuresa) vezanih za naftu, plaćaju druge da preuzmu te ugovore jer ih ne mogu ispuniti u smislu preuzimanja nafte po određenoj cijeni te time umanjuju gubitke.

Dakle, nije pala cijena nafte ispod nule, nego cijena ročnica na naftu. Ročnice su ugovori (izvedeni vrijednosni papiri, odnosno izvedenice ili derivati) kojima se trguje i koji definiraju isporuku određene količine robe po određenoj jediničnoj cijeni na unaprijed definiranom mjestu i, što je za ovu priču najbitnije, na određeni datum.

Taj datum određuje se kao datum dospijeća ugovora i na taj datum ugovorna strana je dužna preuzeti robu naznačenu u ročnici. U ponedjeljak je cijena ročnice pala na razinu ispod 0 (inače za priču je vrlo bitno napomenuti da se radi samo o jednoj ročnici, makar cjenovni trend jeste drastično opadajući) kojom je ugovorna strana trebala prihvatiti određenu količinu nafte u utorak kad je datum dospijeća.

Očigledno, kupac ročnice nije imao interes prihvatiti naftu, te je platio trećoj strani prihvat te nafte. Zašto je kupac kupio ugovor koji mu jamči određenu količinu nafte da bi potom izgubio interes za prihvat nafte.

E, tu dolazimo do suštine priče.

Naime, cijena nafte kao i svakog drugog dobra ovisi o ponudi i potražnji. Potražnja je globalna i ovisi o velikom broju čimbenika poput rasta BDP-a, povećane osobne potrošnje na globalnoj razini i brojnih drugih elemenata na koje je teško različitim politikama utjecati. Stoga se cijena modelira djelovanjem na ponudu, i to na način da zemlje najveći proizvođači nafte okupljeni u skupinu OPEC+, povećavaju ili smanjuju proizvodnju ovisno o tome u kojem smjeru žele gurnuti cijenu.

Ako cijenu potaknu previsoko, postoji rizik od smanjenja potražnje i okretanja potrošača alternativnim oblicima potrošnje. Koncept u kojem se nekoliko ponuđača dogovara o formiranju cijene zove se kartel. Prije nekoliko tjedana (u ožujku) skupina zemalja okupljena u OPEC+ pokušala je dogovoriti smanjenje prozvodnje kojom bi se podigla cijena.

Međutim, Rusija kao jedna od zemalja proizvođača nije pristala na tu opciju sa željom da eliminira dio konkurencije, osobito naftnih kompanija iz SAD koje proizvode naftu iz škriljaca i koje imaju break-even cijenu višu od trenutne tržišne. To je potaklo naftnu krizu u kojoj su Saudijci podigli svoju proizvodnju za 25% i poplavili tržite naftom. No o ovim pojmovima i apektima krize idući put.

Da nevolja ne dolazi sama, upravo tijekom tog vremena nastupila je koronakriza koja je rezultirala potpunim zaustavljanjem gospodarstva, te posljedično prometa putnika i robe, avionskog, kamionskog i prekooceanskog, što je potrošnju nafte u inicijalnoj fazi smanjilo za jednu trećinu a u kombinaciji s prekomjernom proizvodnjom ubrzalo pad cijene.

Osim smanjenja potrošnje uslijed koronakrize i povećanja proizvodnje, problem je i manjak skladišnog prostora. Tako se primjerice proširila vijest kako će glavni američki terminal u Oklahomi biti pun za dva tjedna što otvara pitanje proizvođačima što raditi s naftom koju proizvedu, jer obustavljanje i ponovno pokretanje proizvodnje košta više nego eventualni gubitci na prodaji već proizvedene nafte. S druge strane, oni koji mogu ponuditi pa i privremeni skladišni prostor imaju prilike za enormne zarade. Tako, primjerice, tankerske grdosije za prijevoz nafte koje su u stanju prevesti 2 milijuna barela, su prošle godine u ovo doba na šestomjesečni ugovor koštali 29 tisuća dolara dnevno dok danas na isti ugovor koštaju 100 tisuća dolara dnevno jer mogu poslužiti kao privremeni skladišni prostor.

Vratimo se na kraju ročnicama. One su oblik osiguranja od rizika na financijskim tržištima, ali i špekulativni posao, jer se njima kupci i prodavci de facto klade na buduće cijene robe definirane ugovorima, onaj koji kupuje kladi se da će cijena rasti, a onaj koji prodaje da će cijena padati.

Ipak, kako se bliži datum dospijeća ročnice, to cijena ugovora konvergira cijeni na spot tržištu (cijena ugovora približava se stvarnoj cijeni same robe iz ugovora na trenutačnom tržištu). Također, datum dospijeća istiskuje špekulante jer se oni klade na cijene i trguju ugovorima, što se osobito odnosi na investicijske fondove, a nemaju namjeru stvarnog preuzimanja robe.

Treba istaknuti kako je spread (razlika u cijeni) između nafte koja se isporučuje danas i one koja će biti isporučena u budućnosti značajan (primjerice ročnice za listopad su 50% veće od onih za svibanj) što kako je već naznačeno otvara veliku priliku za zaradu onima koji imaju značajne skladišne kapacitete. Ova tržišna situacija u kojoj je cijena robe veća u budućnosti nego trenutno, zove se contango i upućuje kako naftno tržište vjeruje u gospodarski oporavak tijekom jeseni koji će podrazumijevati i veću potrošnju. Radi li se o optimističnoj pristranosti (optimism bias) ili realnoj procjeni vrijeme će pokazati, a i vidjet ćemo što o svemu kažu koronavirus epidemiolozi.

I njih se pita.

 

Kvadrat.info63

Facebook Comments
0
HIG365 - Kvadrat 63 info
hrCroatian
hrCroatian