Nova prilika ili novi promašaj: Izlazi li Mostar napokon iz “luđačke košulje”

Priča oko korone i sve što prolazimo na ovaj ili onaj način u zadnjih pedesetak dana u drugi plan je stavila sve ostale stvari.

Izbore doslovce rijetko tko i spominje. Iako bi se prema najavama članova SIP-a trebali raspisati ovih dana. Izbora će izgleda definitivno biti, a hoće li u Mostar?

Hoće li građani Mostara napokon imati pravo da biraju i budu birani? Hoće li im se napokon skinuti “luđačka košulja” nametnuta famoznim Statutom iz 2004. godine, koji nikada nije postao legalan jer zapravo nije nikad usvojen u Gradskom vijeću.

Poznato je već kako je sve krenulo. BiH je nakon Daytona postala svojevrsni protektorat, koji koristi mnogima.

Državom nakon Daytona na ovamo doslovce upravljaju stranci, strani diplomati, veleposlanstva i službe koje preko nevladinog sektora i plaćenih medija kreiraju procese.

Situacija im itekako odgovara, a mala država na Balkanu zapravo služi kao oaza za pranje stranog novca, privatizacijsku pljačku od strane inozemnih famoznih ulagača, veliku narko distribuciju, jer je ovo kontrolna točka prolaza narkotika s istoka ka zapadu, tzv. Balkanska ruta, a u zadnje vrijeme se na svaki način trude da od države naprave hotspot za migrante.

Ako se netko od domaćih pobuni onda ih doslovce poklope s raznoraznim pričama i pritiscima preko pojedinih medija, koji sasvim normalno rade iako nemaju zapravo nikakvih reklama i oglasa već se financiraju na nepoznat način, najviše upumpavanjem sredstava preko stranih veleposlanstava, ili pranjem novca preko nevladinog sektora.

Ako i to ne bude dovoljno, onda se krene s izmišljanjem optužnica uz pomoć VSTV-a, koje imenuju tko drugi – nego stranci. A da im itekako odgovara kriza, posebice ona politička kriza, vidljivo je po pitanju Mostara.

Naime, prijeratno središte Hercegovine koje je uz Vukovar imalo najviše miješanih brakova u bivšoj propaloj komunističkoj tvorevini uništeno je i devastirano tijekom rata.

A nakon njega je, uglavnom, poslužilo za raznorazne pokuse stranih diplomata. Nijedan od njih nije uspio.

Tako je ovaj prelijepi mediteranski grad, famoznih prirodnih ljepota, bogatom povijesti, nevjerojatnom klimom, odličnim položajem i fenomenalnim ljudima zapravo poslužio kao svojevrstan politički eksperiment. Non-stop se od njega pokušava napraviti grad slučaj i prikazati kao podijeljen iako je istinski jedini multietnički grad u državi.

Svjedoci smo brojnih eksperimenata. A najveći se dogodio 2004. godine, kada je donesen famozni mostarski statut, koji je na grad navukao svojevrsnu “luđačku košulju”, jer isti nije riješio nijedan problem već samo zakomplicirao stanje.

I zbog toga je uslijedila apelacija Hrvata, koji su zahvaljujući nametnutom statutu dovedeni u nezavidan položaj.

Statut koji nikad nije usvojen u Vijeću je zapravo imao niz presedana, a najveći je da svako gradsko područje daje podjednak broj vijećnika bez obzira na broj stanovnika.

Apelacija, naravno, prolazi na Ustavnom sudu i zadnjih desetak godina Mostar nema izbore i proba se naći najbolje rješenje.

Rješenje je zapravo pri kraju i ostaje za nadati se kako će isto proći, to jest, jedan od dva modela koja su se politički “ispeglala“.

Bitno je samo da prođe jedan od njih i da Mostar napokon dobije izbore. Koje će to rješenje biti? Nadamo se ono koje će uglavnom zadovoljiti sve strane, jer ne smije se ponovno dogoditi ono što se ranije događalo Hrvatima.

Hoće li se to i dogoditi? Hoće li se raspisati izbori i za Mostar? Nadamo se. Koje god od dva modela prođe zadovoljilo bi sve strane; presudu Ustavnog suda, zadržalo minimalne i maksimalne nacionalne kvote čime bi svi imali svoje predstavnike.

Bi li to riješilo sve? Ne, ali bi bio veliki korak prema naprijed. Stvari bi se pokrenule. A nakon toga, onda bi se zajednički trebalo krenuti na “peglanje” statuta, koji ima niz nerazumnih članaka.

Kako do izbora gradonačelnika? Koji se “by the way” bira u Vijeću, i to na način da je u prva dva kruga potrebna dvotrećinska većina, a ukoliko ne bude izabran onda se u trećem krugu bira natpolovičnom većinom.

Isto je i za planove prostorne i regulacijske. Zamislite situacije da je za regulacijski plan (regulira manje kvartove ili cjeline) potrebna dvotrećinska većina od 24 ruke od ukupno 35.

Kad znamo da iz jednog naroda može biti maksimalno 15 vijećnika onda je jasno kako i za najobičniji regulacijski plan za Mostar treba široka politička tvorevina. Suludo!

To je samo dio stvari zbog kojih se statut naziva “luđačkom košuljom” namaknutom od stranaca. I hitno se treba izmijeniti. A do tada treba održati izbore.

Građani Mostara su ih zaslužli. Već 12 godina ih nema. Trenutačno stanje u gradu je zakočeno i ne odgovara nikome, izuzev strancima.

Samo njima odgovara status quo i protektorat. Skinite “luđačku košulju” s grada Mostara napokon!

Na NA OVOJ POVEZNICI čitajte ostale tekstove ovog autora.

 

Kvadrat63info.org

Facebook Comments
0
HIG365 - Kvadrat 63 info
hrCroatian
hrCroatian