Što se sve dogodilo otkako je Čović na čelu HDZ-a BiH

U petak je prošlo 15 godina kako je Dragan Čović na čelu HDZ-a BiH. U tom razdoblju događalo se svašta. 

Primjerice, izmišljeni su i u masovnu su upotrebu ušli Facebook, Twitter, Instagram, YouTube…

SMS poruke su otišle u povijest, a crno-bijeli telefoni i funkcije poput infracrvenog djeluju daleko kao početak Drugog svjetskog rata. Nestale su i ugašene neke novine za koje nitko nije mislio da mogu biti ugašene.

Kad je u pitanju svjetska politika, i tu se štošta mijenjalo. Amerika je preživjela Obamu, a u Rusiji je Putin ostao konstanta. Završeno je i počelo nekoliko velikih sukoba koji su mirisali na globalni sukob.

Europsku uniju primjeljene su tri države članice, a svijet je potreslo i nekoliko velikih kriza, poput one financijske, globalne, iz 2008., odnosno 2009. godine.

Na domaćem planu Čović je preživio nekoliko domaćih jakih lidera u dominantnim bošnjačkim političkim strankama. I među hrvatskom politikom u BiH dogodilo se štošta.

HSS-NHI, koji je bio važan faktor, potpuno je nestao, kao i Lijanovići i nekoliko jakih pravaških stranaka.

Otkako je Čović na čelu HDZ-a BiH, nastala je i HDZ 1990 (2006.), HRS (2014.), a devedesetka je uspjela proći put od zenita do potonuća. Svašta se mijenjalo u politici – Čović je ostao konstanta.

Preživjeli smo i 2010. i SDP/HSP koaliciju, a Komšić je osvojio čak tri mandata u Predsjedništvu BiH.

Održan je i obnoviteljski sabor Hrvatskog narodnog sabora u BiH.

Sam Čović imao je nekoliko grešaka. Nećemo ih navoditi kronološki ili po važnosti, samo ćemo ih spomenuti.

Primjerice, Marina Pendeš je prošetala uz Komšića na jednom događaju Oružanih snaga BiH i tako je legitimirala člana Predsjedništva za kojeg je cijela njena stranka ustvrdila da je – nelegitiman. Čović joj nije uputio čak ni javnu opomenu.

Nije učinjeno ništa oko famoznog dvostrukog koefcijenta kojim Kanton Sarajevo dobiva više novca od indirektnih poreza za razliku od ostalih kantona. Gotovo nikakva pravna pomoć nije pružena šestorki u Haagu, a nisu otvoreni uredi HNS-a u Bruxlessu i Washingtonu, što je bilo najavljivano.

Također, odustajanje od jadransko-jonske autoceste kroz BiH je nešto do čega je došlo za Čovićevog predsjedanja HDZ-om, a Sveučilište u Mostaru i SKB Mostar kao neki od važnih projekata nisu zaživjeli. Tu je i odustajanje od apelacije Krišto kojom bi, de facto, 90 posto problema oko izbornog zakona bilo riješeno.

Ono što je bilo dobro tijekom ovih 15 godina jest učvršćivanje stranke i nametanje narativa o ravnopravnosti i konstitutivnosti naroda u BiH dijelu europskih institucija i “političkom Zagrebu“, a presuda Ustavnog suda u slučaju Ljubić je pozitivna stvar koja je obilježila tu eru.

Međutim, te pobjede su slabe jer temeljna pitanja – institucionalna ravnopravnost i konstitutivnost Hrvata i pravednija raspodjela javnih prihoda – nisu riješeni. To je problem koji će vremenom postati rak rana bh. Hrvata.

Kad je u pitanju Srbija i tamo se mijenjalo mnogo toga, a Crna Gora je, recimo, postala samostalna država.

Hrvatskoj su sa scene nestali Ivica Račan, Ivo Sanader, Tomislav Karamarko, Jadranka Kosor, Stipe Mesić… Doduše, neki od njih još javno djeluju, ali nisu više nikakvi nositelji vlasti ni važni faktori.

Nastali su i Kolinda Grabar Kitarović i Ivo Josipović. Benedikt XVI. je postao papa i otišao u mirovinu, a Čović je ‘ispratio’ to sve.

Ljudi bliski HDZ-u smatraju da je Čovićevo vrijeme u stranci nepoznanica. Može, kažu, otići sutra u mirovinu, a može vladati još 15 godina.

Oponenata, barem onih otvorenih, u stranci nema. Nitko se do sada nije ‘zalizao’ i pokazao tendenciju da zauzme prijestolje. Je li razlog za to iskustvo koje je doživio Božo Ljubić ili neki drugi faktor – nije jasno.

Ljubić je, podsjetimo, pokušao postati novim liderom bh. Hrvata, a znamo kako je to završilo. Iako je zastupnik u Saboru i vodi Glavno vijeće HNS-a, čovjek je, u liderskom smislu, umirovljen.

Sam Ljubić jedne prilike je na nekom NGO seminaru u hotelu Mostar objašnjavao kolegama iz Banjaluke kako je on zbog hrvatskog pitanja žrtvovao unutarhrvatski pluralizam u BiH, kako se ne bi ponavljale alijanse i platforme. Koliko je to točno, zna sam Ljubić.

Istaknuti HDZ-ovci kažu kako bi u slučaju Čovićevog odlaska neminovan bio “Sanader-scenarij” i u HDZ-u BiH.

Prijelazno rješenje do izbora novog predsjednika bi, kažu, bio netko poput Borjane Krišto, a jednako kako je Karamarko zauzeo sustav – tako bi i na čelo HDZ-a BiH došao netko “iznutra”, ne, dakle, nužno iz HDZ-a, ali čovjek iz sustava.

Broj takvih kandidata nije velik, a tko bi se među njima iskristalizirao, pitanje je za neke bolje upućune HDZ-ovce. Ili za same kandidate, ako uopće pretendiraju na tu funkciju. Jedan od njih, a koji je spominjam u tom kontekstu, sam mi je rekao “još bi mi to trebalo u životu”.

Zanimljivo, međutim, to što je Čović u nedavnom intervjuu za Večernji list po prvi puta govorio o svojim nasljednicima u stranci spomenuvši “mlade ljude” koji to mogu.

Možda neki od njih to i mogu, ali šutnja i manjak bilo kakvog angažmana i nuđenja drukčije politike pokazuju da mladi koje Čović spominju – nisu spremni.

Ima, doduše, nekoliko osoba koji i sada obnašaju funkcije u HDZ-u, a srednjih su godina, ali se nitko takav do sada nije brendirao i pokazao mogućim nasljednikom na čelu ove stranke.

kuloarima se spominjalo ime i sadašnjeg rektora Sveučilišta u Mostaru, ali on sam nije pokazao da ima tu ambiciju. Barem javno.

U svakom slučaju, na području bivše države postoji još jedan primjer koji govori da 15 godina nije puno.

To je crnogorski lider Milo Đukanović koji je na vlasti duplo više od ČovićaĐukanović je, međutim, oformio funkcionalnu državu, a Čović je za sada miljama daleko od tog.

Možda mu treba još 15 godina? Ili neki Đukanovićev savjet?

 

Kvadrat63info.org

Facebook Comments
0
HIG365 - Kvadrat 63 info
hrCroatian
hrCroatian